PLJUGAR XP SP1

Da budem iskren, Tetka me ispizdila.

Spremam se otici u Indiju, puk'o sam malo, znam, to mi je od jetre, puno se gudriram a slabo se krećem. Tetka me zvala jutros, kaže da bi trebao gledati jutarnje programe i vježbati AeroBik s KompleXXX picama malih ekrana, a na duši mi jedna stara rana. I tako ja sad gutam tablete rano izjutra, zaljevam rakijom i vježbam AeroBik, ali mi se nekako ide u Indiju, da živim na Prani, da stojim u mjestu po četri mjeseca i da me boli kurac za Tigrove i Međede, da mi se nikad ne diže, da ne moram pljuvat' i hrakat', baš ono da sam coool. Bez Ganje, bez horsa, bez LSD-a, bez kurvi, bez Mobaša i LapašTopaša, ujedinjen sa svemirom i njemačkom porno industrijom.
Majka bi mi bila ponosna, bio bi vjerojatno prvi majmun dignuta kurca s joxom u zubima koji umjesto da živi na Prani, Prana živi na njemu. Jedan mi je mudrac rekao kako je sve moguće i ostvarivo, naročito ovo što ja kontam.
Kupio sam si nove AllStarConverse (žute boje), đemper sa znakom olimpijade u Sarajevu 84-e, iPod 8 Gb i Gameboy sa novom verzijom SuperMarija. Odoh u indiju, neka mi Crnci ne zamjere.

Ranjen sam u pakaš prije neki dan. Dva drota su me napala na pješačkom prelazu jer sam kuhao hors u kašićici zlatne boje. Nije mi jasno zašto ja ne mogu da se spucam gdje hoću i kad hoću.
Policajac koji me zaustavio u mom drogiranju se zvao Radenko, srbin u Federaciji BiH, iako sam mu pokazao člansku SDS-a (doduše, vidio mi je i druge članske karte: SDA, SDP, HDZ, DNZ, SRS, itd) nije me prestao maltretirati. Tek kad sam uzeo injekciju u kojoj je bilo uvučeno malo krvi, i nakon što sam mu rekao SIDA SIDA, odmaknuo se, i pucao mi u pakaš.
ZAR SE TAKO PROSLAVLJA DAN HIVA?
Sad malo odmaram, pržim karamele po Alipašinom polju i naravno slušam Magbeth i Igora Hamzu Ražnjatovića, velikog muslimana i velikog čovjeka. Čitam Puškina i odmaram svoje misli.
Napisao sam i sjajnu pjesmu, sonet usudio bih se reći, i sad naravno očekujem veliku slavu koja mi ne pripada. Sihre mi nema već neko vrijeme, proslavlja 16 dana aktivizma sa Feministicama sarajevskog polja i priobalnih područja rijeke Željeznice. Rolaju buxne i repaju o teškom životu ženskom u drkađijskom društvu bosanskohercegovačkom. Ja im kažem da poslušaju Magbeth ili Rizzu Ružu, biće im lakše, ali ne slušaju me. Danas svi imaju svoju put, niko više ne slijedi budale poput mene i to je loše. Ostaje mi da i ja sebi srolam neku buxnu i da ojadim kakvo djete bez oca.

Kad sam ulazio u pubertet,
ušao sam s tobom Midheta Kurpahić.

Midheta Kurspahić je slobodna i nezavisna novinarka koja je svoju punu afirmaciju doživjela tjekom perioda vladavine Alije Izetbegovića. Na nju su drkali mnogi mladići i djevojke kojima život nije značio ništa ili su bili žrtve genetskog inžinjeringa. Ja sam naime uvijek jeo kuhani krompir ako bi Midheta bila na ekranu. U školi smo redovno pisali pjesme Midheti u čast, crtali smo i njenog muža i djecu iako je ona tada bila samo jedna mlada djevojka koja se teško probijala kroz život.

Moj drug Cole je izradio bronzanu statuu Midhete Kurspahić i poseban privjesak za ključeve s njenim likom. Mi smo joj često pisali pisma i slali pjesme Dine Merlina i Zije Valentina, ali zalud pjesme sve.

U gradu gjde držim 6 buregdžinica i praking, Midheta Kurspahić je jako omiljena osoba. Ima osnovno znanje o Windozerima i brije brkove, odnosno maže ih hidrogenom.

Midheta Kurspahić je borac za slobodu, istinu, pravdu i pomirenje, baš kao i neki njeni sličnomišljenici sa TV Štale u kojoj radi.

Ja Midhetu volim i želim. IMATE LI NJENU SLIKU DOBRI LJUDI, AKO IMATE POŠALJITE MI DA JOŠ JEDNOM LJUBIM SVAKI PIXEL NJEN!

Kao svoj prvi post u novom XP SP1 izdanju, pišem o babi donatorki iz koje TBC furnja ko iz reisa dove.

BABA se zvala Koviljka, povratnica u Sarajevo, 78 godina, nema penzije, nema muža nije imala djece a ima stan. Ružna i isprepadana, merhabala je i selamila sve redom, ubacivala slovo H gdje god je mogla i redovno slušala Envera Šandinliju i Zelenu Panoramu.
Uzeo sam je na foru, u svom predstavljanju sam joj naglasio da sam "Šehid" bez porodice i da se drogiram, nabacio sam joj i priču da imam geler u glaviću i da mi je kurac sav namagnetisan i da me stalno lupaju gromovi. Suha cupi je konačno nakvasala i đeljo sam je satima. Bilo joj je dobro dok ga nisam izvadio da je poprskam po protezi i ustima.
"Pa ti nisi sunećen!" - viknula je i povukla se u stranu.
"Nisam!" - rekoh, "jel' problem?"
"Ma nije, samo mi nije najjasnije!"
Pošto me jahala k'o konja, s punim pravom me osudila zbog mojih laži, no i ja sam nju provalio. Kurva nije imala samo TBC već i sifilis i hepatits C. Rekao sam joj da nisam kriv što lažem, to me uzbuđuje, i nakon što sam joj rekao da i ona provaljena na kraju je pristala da je isprskam. Bilo je blaženo.

Nema boljih pičoka od starih inficiranih povratnica ili od obespravljenih i deložiranih izbjeglica, jebo kurvu koja ima šta jesti i koja ima gdje spavati.

"Javim vam se uskoro iz debelog hlada, mada ... BILO BI MI DOSADNO BEZ VAS!!! (i nasnifanih vuna što dobro blajve kobas!)"